Petak, Srpanj 31, 2015

Depresija 2. dio

Razno - Znanost

Drugi dio opsežnog teksta o derpresiji.........

28.07.2004

 4.     DEPRESIJA U STAROSTI OD 60. GODINE NA DALJE

4.         I.         OPIS  DEPRESIJE

            Dolazi do promjena u ponašanju koje su posljedica opadanja fizičke snage, zdravlja, brzine i mogućnosti organizma da se prilagođuje promjenama. U starosti su česte izloženosti stresni situacijama. Činjenica je da su osobe u kasnijim godinama sporije u obradi informacija i nešto manje uspješne u nekim situacijama rješavanja problema.

 4.         II.        UZROCI


            Mnogo je osoba kojima staračke godine nisu tako sretne. Najčešći su problemi staračke dobi poremećaji zdravlja, usamljenosti, osjećaj nepotrebnosti i ostavljenosti, bespomoćnost, i dakako strah od smrti.

Društvo često ne čini ništa da pomogne starijim osobama. Prisilno umirovljenje (čak i onih koji su vrlo uspješni u svom poslu), slabe mirovine, starački domovi (koji su opremom nalik hotelima) ali atmosferom često podsjećaju na čekaonice za smrt). Neke su od institucija koje starački život ne čine sretnijima, već tužnijima, a iz tih činjenica koje stari ne prihvaćaju može doći do depresije.

4.         III.      POJEDINAČNI SLUČAJ

           U većine starijih osoba prisutan je osjećaj odbačenosti, nepotrebnosti, iskorištenosti. Po definiciji mladih «fosili», «okamine» i slični termini a koji se u svakodnevnom žargonu  mladih koristi jedan je od mogućih razloga koje stariji skloni depresiji shvaćaju ozbiljno. Predavanje takvim mislima, podizanjem njihova značenja na višu razinu samo je korak uz ostale razloge od depresivna početka koji se lančanom reakcijom i gomilanjem negativnih mislenih utjecaja rezultira u bolest depresije.

            Nemam razloga navoditi pojedinačni slučaj  jer većina depresivnih starijih, manje ili više ima slična ponašanja.

Na nama mladima je zadatak olakšati našim ponašanjem i prihvaćanjem njihove specifičnosti treće životne dobi. Omogućiti im da dodatnim angažiranjem i prosvjećivanjem svoju svakodnevicu pretvore u smislenu potrebu obogaćivanja znanjima do kraja života iz čega će oni zaključiti da ima život još smisao.

Proces starenja nije moguće zaustaviti ali je svakako moguće učiniti ga podnošljivijim. Potrebno im je razumijevanje, prijateljstvo, možda (ali ne lažna) solidarnost, ali sigurno ne samilost. Starije ljude treba kao i svakoga drugoga uzimati ozbiljno, a ne, kao što je često slučaj, stavljati ih u skrbništvo i pretvarati u djecu.

 5.   Biološke osnove bolesti

                       Genetička istraživanja i istraživanja djelovanja antidepresivnih lijekova ukazali su na značajnost biologijske podloge depresije. Tako je rizik obolijevanja od tog poremećaja u obiteljima bolesnika depresije 2-3 puta veći nego što je to slučaj u općoj populaciji. Biološku osnovu depresije predstavlja poremećaj ravnoteže prijenosnika živčanih impulsa (neurotransmitora). Dugo se vremena u poremećaju neurotransmiterskih sustava, tragalo za uzrokom nastanka depresije. Depresija se dovodi u vezu s promjenama u nastanku i razgradnji pojedinih neurotransmitora u mozgu, te s promjenama u broju i osjetljivosti njihovih receptora. Osobito je bila poznata tzv. «katekolaminska» teorija depresije, koja je objašnjavala depresiju kao manjak noradrenalina i/ili serotonina3. Ta teorija je u sebi objedinila niz kliničkih zapažanja i eksperimentalnih istraživanja, međutim, nije uspjela na zadovoljavajući način objasniti zašto uz terapiju antidepresivima, koji gotovo neposredno nakon uzimanja povećavaju razinu neurotransmitora u sinapsi (mjestu dodira dviju živčanih stanica), do poboljšanja kliničkog stanja bolesnika dolazi tek nakon 3-4 tjedna kontinuiranog uzimanja. Odgovor vjerojatno leži u činjenici da je antidepresivima potrebno vrijeme za izazivanje određenih promjena, odnosno za korekciju promjena koje su izazvale depresiju. Budući da su svi neurotransmiterski sustavi međusobno funkcionalno povezani, teško se može za promjene u depresiji “okriviti” samo jedan od njih. Radi se najvjerojatnije o dinamičkom međuodnosu, gdje je jedan ili više sustava odgovorno za početak promjena, na što se nadovezuju druge promjene.

 6. Simptomi tipični za depresiju

 Tipični simptomi (tzv. A simptomi):

                      
                        1. depresivno raspoloženje,

                        2. gubitak interesa i zadovoljstava u uobičajenim aktivnostima koje

                            su ga donosile,

                        3. smanjena životna energija u vidu umora i pojačanog umaranja.

             Drugi česti simptomi (tzv. B simptomi):

                         1. poremećen san,

                        2. smanjen apetit,

                        3. smanjena koncentracija i pažnja,

                        4. smanjeno samopoštovanje i samopouzdanje,

                        5. ideje krivnje i bezvrijednosti,

                        6. sumoran i pesimističan pogled na budućnost,

                        7. ideje o samoozljeđivanju ili samoubojstvu.

 7. Osoba koja pati od depresije

Osnovne karakteristike ove bolesti su sniženo, depresivno raspoloženje, gubitak osjećaja zadovoljstva, gubitak snage i energije, javljanje osjećaja neodređenog straha (anksioznosti), osjećaj krivnje, bez perspektivnosti, bezizglednosti, gubitak volje za životom, razmišljanja o samoubojstvu i pokušaji. Uz to nastupa promjena mišljenja, sna i apetita.

 7.          I. Raspoloženje

             Promjena raspoloženja je “crvena zastavica” koja upozorava liječnika da razmotri dijagnozu depresije. Depresivne osobe tipično osjećaju žalost i beznađe. One gube sposobnost osjećanja zadovoljstva i nisu više zainteresirane za aktivnosti koje su ih ranije veselile i u kojima su uživale. Depresivno se raspoloženje u bolesnika razlikuje od uobičajene tuge. Ono u sebi sadrži osjećaj duboke patnje i emocionalnoga bola. Neki depresivni bolesnici mogu biti više napeti i anksiozni (tjeskobni) nego žalosni. Karakteristično je njihovo nevjerovanje u mogućnost poboljšanja, iako je većina zbog same prirode bolesti takvo poboljšanje već više puta iskusila. Lice i mimika daju sliku bola, zdvojnosti i tjeskobe, često bez suza, no neki bolesnici plaču, uzbuđeni su i zaplašeni, stalno zapitkuju o svojoj bolesti i traže pomoć. Vrlo često bolesnici koji se inače tuže na veliki osjećaj tuge, istodobno se tuže na nemogućnost da se isplaču ili uopće da zaplaču. U fazi oporavka, naizgled paradoksalno, oporavlja se sposobnost plakanja. Polovica bolesnika negira depresivno raspoloženje, ti pacijenti su često dovedeni od strane obitelji ili s radnog mjesta zbog socijalnog zakazivanja. Tipične su dnevne varijacije raspoloženja, pa se mnogi bolesnici lošije osjećaju ujutro.

           7.           II.  Tjelesne funkcije

             Česte su promjene apetita. Tipično je apetit oslabljen. Ipak, depresija se može manifestirati i pojačanim apetitom i porastom tjelesne težine, što je karakteristično za atipične depresije. Poremećaj spavanja je također čest. Gotovo 80% bolesnika tuži se na smetnje spavanja, osobito na teškoće pri usnivanju i na rano jutarnje buđenje. Često im se događa da se uzastopno više puta bude noću i da tada ne mogu lagano zaspati. Upravo pojedinci koji se bude u ranim jutarnjim satima, naginju najtežem kliničkom obliku depresije. Povremeno se depresivni bolesnici žale na kroničnu iscrpljenost. Depresivna osoba smanjenog je interesa za seksualne aktivnosti što se ponekad može manifestirati kao glavni problem, a neodgovarajuća dijagnoza može ponekad takve osobe usmjeriti na bračnu terapiju s ciljem rješavanja seksualnih problema jer se depresivni poremećaj ne prepoznaje.

             7.           III.  Psihomotorika

             Depresivni bolesnik može imati ukočeno držanje, bez spontanih pokreta, pogled u stranu i prema dolje. Psihomotorna usporenost manifestira se kao usporeno mišljenje i govor koji zbog gubitka intonacije djeluje monotono, kretnje su također usporene, a rečenice kratke i oskudne. Psihomotorna zakočenost može ići do potpune nepokretnosti, takvi bolesnici često su zapuštena izgleda i mutistični (odbijaju govoriti). Nasuprot takvom “sputanom” ponašanju, depresivne osobe mogu biti i uznemirene (psihomotorna agitacija), posebno stariji bolesnici. Depresivne osobe u psihomotornom nemiru ili agitaciji ne mogu mirno sjediti ili stajati na jednom mjestu, stalno su u pokretu. Npr. stiskanje šaka, “kršenje prstiju” i “čupanje” kose česti su znakovi agitacije.

              7.           IV.  Koncentracija

             Mnogi depresivni bolesnici imaju poteškoće koncentracije ili smanjenu sposobnost mišljenja. Mogu osjećati kako više ne uče efikasno ili zakazuju na poslu, pa čak i u svakodnevnim aktivnostima. U ozbiljnim slučajevima depresivni bolesnici nisu u mogućnosti ni pogledati televiziju. U dvije trećine bolesnika postoje određene smetnje pamćenja i zapamćivanja koje ponekad ostavljaju sliku tzv. depresivne pseudodemencije4. Neki se ne mogu sjetiti čak ni uobičajenih svakodnevnih radnji, npr. kod žena se javlja nesposobnost za kuhanje ili spremanje pa takvo stanje može imitirati demenciju. Osobito to može predstavljati dijagnostički problem u starijih bolesnika. Stoga se nikako ne bi smjelo dogoditi da se u starijih bolesnika sa takvim simptomima, a koji su uzrokovani depresijom, previdi postavljanje prave dijagnoze i tako zanemari odgovarajuće liječenje.

 8. Učestalost pojavljivanja depresije u populaciji

             Depresija je jedan od najčešćih psihičkih poremećaja današnjice. Broj osoba s depresivnim poremećajem raste kontinuirano od početka prošlog stoljeća u svim industrijaliziranim zemljama svijeta. «Procjenjuje se da se tijekom života unipolarna5 depresija može javiti u oko 20% žena i 10% muškaraca. Žene češće obolijevaju od muškaraca, točan razlog takve pojave se ne zna, ali je pretpostavka da tome doprinose hormonske promjene u žena, trudnoće, porodi i predodređenost životnih uloga. Depresija se najčešće javlja u 40-im godinama života, iako se u 50% slučajeva bolest pojavi ranije. U dobi iznad 60 godina javlja se 10% depresija, što ponekad predstavlja dijagnostički problem. Nema značajnije razlike u učestalosti javljanja poremećaja između različitih rasa, niti je opažen značajniji utjecaj socijalno-ekonomskog stanja. Povišeni rizik pojavljivanja depresivnog poremećaja postoji kod obiteljske anamneze alkoholizma, depresije i gubitka roditelja prije dobi od 11 godina». Depresija predstavlja ozbiljnu bolest i može uzrokovati velike ekonomske gubitke društva.

 http://mentalno.plivazdravlje.hr/depra/section=home

(Živjeti s depresijom, str. Učestalost pojavljivanja depresije u populaciji,

 skinuto s interneta 26. 01. 2004. godine)

 9.  Oblici depresije 

 9.         I. Endogena depresija

                       Za endogene depresije drži se da su biološkog podrijetla, te se kao mogući uzroci smatraju genetska predispozicija odnosno nasljednost, kao i poremećaj adrenergičkog, serotonergičkog, acetilkolinergičkog, dopaminergičkog i gabaergčkog sustava u mozgu.

 9.         II. Reaktivna depresija

 Reaktivne depresije predstavljaju reakcije na životne probleme i stresne situacije kao što su smrt bliske osobe, razvod braka, gubitak posla i sl., samo što su depresivna stanja jače izražena i traju duže od tuge u svakodnevnom životu.

 9.         III. Psihotična depresija

             Za razliku od ne psihotičnih depresija, u psihotičnih depresija prisutne su halucinacije i sumanute ideje. One mogu biti sukladne raspoloženju, te uključuju osjećaj krivnje, grešnosti, siromaštva, bezvrijednosti, nesposobnosti, teške tjelesne bolesti. Raspoloženju nesukladne sumanutosti su ideje veličine, prekomjernog zdravlja, vrijednosti itd. Psihotična depresija neodgodivo zahtijeva bolničku obradu i liječenje.

 9.         IV.  Primarna depresija

             Primarna depresija je ona koja se razvija bez ikakvog drugog prethodnog psihijatrijskog poremećaja

 9.         V.  Sekundarna depresija

  Sekundarna depresija označava komponente neke druge psihijatrijske ili tjelesne bolesti. U liječenju sekundarnih depresija antidepresivna terapija je samo simptomatsko liječenje6 dok je najvažnije naći sam tjelesni uzrok.

 9.         VI. Sezonska depresija (sezonski afektivni poremećaj)

             Poremećaj se javlja u jesen ili zimu, a popravlja se u proljeće i ljeto. Uz sniženo raspoloženje javlja se psihomotorna usporenost, pojačan apetit i hipersomnija (pretjerano spavanje). Bolesnici dobro reagiraju na fototerapiju (liječenje svjetlom).

 9.        VII. Atipična depresija

             U ovom obliku depresije simptomi su suprotni onima što se pojavljuju u “klasičnoj” depresiji: javlja se prekomjerno spavanje (hipersomnija), značajno povećanje apetita i porast tjelesne težine, “olovna paraliza” (osjećaj težine i umora u rukama i nogama). Atipičnu depresiju također karakterizira “odgovor u raspoloženju”, tj. raspoloženje se popravlja kao odgovor na stvarni ili mogući pozitivni događaj.

 9.        VIII.  Dvostruka depresija (distimija)

             Distimija spada u skupinu poremećaja raspoloženja i predstavlja blaži oblik depresije. Najčešće započinje neprimjetno u kasnom djetinjstvu i adolescenciji, ali se može pojaviti i kasnije, te je tri puta češća u žena. Glavni simptom je deprimirano raspoloženje karakterizirano tugom,  nelagodom, neraspoloženjem i gubitkom interesa za uobičajene aktivnosti uz samopotcjenjivanje, poteškoće u donošenju odluka i osjećaj beznadnosti. Depresivno raspoloženje prisutno je veći dio dana i veći broj dana nego što nije prisutno, što se vidi bilo kao subjektivni doživljaj ili primijećeno od strane drugih, tijekom najmanje 2. godine. Dok depresivni poremećaj karakterizira epizodičan7 tijek, tijek distimije je više kroničan i dugotrajan. Kod ranog pojavljivanja distimije često bolesnici svoje simptome prihvaćaju kao način življenja, a psihijatru se obraćaju tek kad postanu disfunkcionalni8 na obiteljskom i poslovnom planu. Liječenje se provodi u većini slučajeva ambulantno, a u terapiji prvo mjesto zauzimaju antidepresivi uz psihoterapiju koja je učinkovit dodatak farmakoterapiji9.

 9.          IX. Maskirana depresija

             U nekih se depresivnih bolesnika javlja depresija koja odudara od klasične slike depresivnog bolesnika, pa tada govorimo o “maskiranim, larviranim ili skrivenim depresijama”. Depresivno raspoloženje je maskirano, odnosno ispoljava se tjelesnim i vegetativnim simptomima bolesti. Takvi bolesnici nisu uopće svjesni svog depresivnog raspoloženja, štoviše na izravno pitanje da li se osjećaju depresivno, oni odgovaraju niječno. Međutim, njihovo svakodnevno ponašanje odaje depresivno raspoloženje, jer oni veći dio dana provode povučeni od obitelji i prijatelja i značajno su smanjene aktivnosti u kojima su prethodno nalazili zadovoljstvo.

 10.        Gdje se sve susreće depresija?

 10.         I. Predmenstrualni sindrom (PMS) je depresivna epizoda

                       Bitna obilježja predmenstrualnog sindroma - PMSa su depresivno raspoloženje, anksioznost, emocionalna nestabilnost i smanjeno zanimanje za uobičajene aktivnosti koji se pojavljuju u luteinskoj fazi ciklusa (dakle nekoliko dana prije menstruacije) u većini menstruacijskih ciklusa. Navedeni simptomi prestaju nekoliko dana nakon početka menstruacije. Može se pojavljivati osjećaj tuge, beznađa i samosažaljenja, napetost i zabrinutost, primjetna labilnost raspoloženja protkana čestom plačljivošću, razdražljivost, bijes, pojačani međuljudski konflikti, teškoće koncentracije, umor i nedostatak energije, promjene apetita, poremećaj uobičajenog ritma sna, fizički simptomi kao što su osjetljive ili natečene grudi, glavobolja, osjećaj “bubrenja” ili debljanja te je odjeća i obuća tijesna ili natiču prsti. Mogu se pojaviti i bolovi u zglobovima i mišićima. Ne moraju biti prisutni svi navedeni simptomi. Tipično je da se predmenstrualni sindromi mogu po ozbiljnosti (ali ne i trajanju!) uspoređivati s velikom depresivnom epizodom i uzrokuju oštećenje društvenog i profesionalnog funkcioniranja u tjednu prije menstruacije. «PMS se u blažem obliku javlja u gotovo 40% žena, a punu kliničku sliku poremećaja pokazuje 2-10% žena».

            U liječenju predmenstrualnog sindroma primjenjuje se hormonska terapija progesteronom10 (prema savjetu ginekologa!), zatim antidepresivi i anksiolitici11 Ni jedan od navedenih lijekova nije specifičan za PMS, ali kod mnogih žena izazivaju olakšanje simptoma.

 http://mentalno.plivazdravlje.hr/depra/section=home

(Živjeti s depresijom, str. Predmenstrualni disforični poremećaj (PMDP) ili predmenstrualni sindrom (PMS), skinuto s interneta 26. 01. 2004. godine)

 10.         II.  Veza između depresije i alkoholizma

             Depresivni bolesnici ponekad u nadi da lakše prebrode tugu, napetost i anksioznost uzimaju veće količine alkoholnih pića što nerijetko ima za posljedicu razvoj alkoholizma. Osobito se često u muškaraca iza alkoholizma skriva depresija. Ovdje treba upozoriti da uzimanje alkohola ne samo da spomenute tegobe ne umanjuje ili odgađa na svega nekoliko sati, već za posljedicu ima intenzivniji i brži razvoj depresivnog poremećaja. Također poznato je da euforično stanje izazvano alkoholom pogoduje nastanku depresivnih stanja, tj. alkoholizam može biti jedan od uzroka depresije. Pokušaj suicida i suicid često se spominju u alkoholičara, osobito u onih koji su primarno bili depresivni ili su depresiju stekli tijekom alkoholizma. Kod njih je broj suicida veći jer su zbog uzimanja alkohola razdražljivi, uzbuđeni i dodatno nekritični prema svom psihičkom stanju.

 10.         III.  Pojavljivanje depresije uz neku tjelesnu bolest

             Brojne tjelesne bolesti mogu izazivati simptome depresije. Najčešće neurološke bolesti u kojih se mogu javiti simptomi depresije su Parkinsonova bolest, demencije, epilepsija, cerebrovaskularna bolest12 (posebno prve dvije godine nakon moždanog udara u prednjim regijama mozga) i tumori. U osoba koje su značajno lakše ili teže od prosjeka potrebno je misliti na moguću endokrinu etiologiju (bolesti štitnjače ili nadbubrežne žlijezde). Kod depresije u adolescenata treba isključiti mononukleozu13. Depresija se također može javiti u starijih bolesnika koji boluju od virusne pneumonije odnosno u bolesnika koji boluju od SIDE. Treba istaknuti da značajan broj depresivnih bolesnika često odlazi obiteljskom liječniku tužeći se na razne tjelesne smetnje (glavobolje, gušenje, lupanje srca, bol u prsištu) čiji je pravi izvor u neprepoznatom depresivnom poremećaju. Stoga je potrebno odrediti razlog spomenutih simptoma pomoću iscrpnog razgovora, detaljnog fizikalnog pregleda, te neuroloških i laboratorijskih pretraga.

 10.         III. I. Tjelesne bolesti koje mogu uzrokovati depresiju:

                      
                        •    organska oštećenja mozga različitih uzroka (traume glave, tumori

                             mozga, moždani udar);

                        •    neurološke bolesti (multipla skleroza14, Parkinsonova bolest,

                             temporalne epilepsije);

                        •    maligne bolesti (karcinomi);

                        •    endokrine bolesti (šećerna bolest i bolest štitnjače);

                        •    autoimune bolesti (reumatoidni artritis15, sistemski lupus

                             eritematodes16);

                        •    bolesti krvotvornog sustava (leukemija, anemija)

                        •    kardiovaskularne bolesti (hipertenzija, infarkt miokarda, angina

                             pektoris17);

                        •    bolesti jetre;

                        •   zarazne bolesti (SIDA, hepatitis, infektivna mononukleoza, virusni

                            hepatitis, TBC);

                        •   nutritivni poremećaji (manjak vitamina B12, C, folati, niacin,

                            tiamin)

   http://mentalno.plivazdravlje.hr/depra/section=home

(Živjeti s depresijom, str. Tjelesne bolesti koje mogu uzrokovati depresiju , skinuto s interneta 26. 01. 2004. godine

 11.  Tijek depresije

             «U gotovo polovice oboljelih prva depresivna epizoda javlja se prije 40-te godine života. Većina liječenih epizoda traje dva do tri mjeseca, ali ako se neodgovarajuće liječi ili ne liječi, prosječno traje 6 do 13 mjeseci. Prekid terapije antidepresivima prije 9 do 12 mjeseci predstavlja opasnost od obnavljanja simptoma. S vremenom, kako bolesnik postaje stariji, depresivne epizode obično postaju sve češće i traju sve duže. Tijekom dvadesetogodišnjeg perioda bolesnici prosječno imaju 5 do 6 epizoda. U jednog dijela bolesnika, kojih je 5-10%, mogu se pojaviti epizode manije (povišenog raspoloženja). Najčešće se javljaju nakon dvije do četiri depresivne epizode. Važno je da depresivni bolesnici redovito uzimaju propisanu terapiju (antidepresive), jer se depresivne epizode mogu uspješno liječiti. Djelovanje antidepresiva nastupa s odgodom od dva, tri, a katkad i šest tjedana. Ako se epizode pojavljuju s velikom učestalošću, preventivna terapija se mora uzimati doživotno».

 12.  Liječenje

 Prvi korak pri liječenju znači donošenje odluke gdje će se liječenje provoditi, da li ambulantno ili u bolnici. Liječenje se može provoditi lijekovima, psihoterapijom, psihoedukacijom18 i metodama samo pomoći (u metodi samo pomoći mogu se koristiti čajevi i eterična ulja nekih biljaka koje su nam lako dostupne a olakšavaju depresivno stanje: bosiljak, kamilica, čempres, jasmin, lavanda, naranča, ruža, ružmarin, muškatna kadulja..). Osnovu u liječenju ovih poremećaja predstavljaju lijekovi - antidepresivi, iako ne treba zaboraviti da najbolji rezultat daje kombinacija farmakoterapijskih i psihoterapijskih mjera. «Depresivne se epizode mogu liječiti u velikom broju u gotovo 70- 80% slučajeva.» Bolesnika već na samom početku liječenja treba obavijestiti o tome da je njegov poremećaj vjerojatno nastao kao rezultat međudjelovanja različitih biokemijskih i psiholoških čimbenika te da će se u liječenju koristiti i lijekovi i različite psihološke metode liječenja. Također je neobično važno upozoriti bolesnika da to nije bolest koja se može vrlo brzo ukloniti i da lijekovi koje uzima ne djeluju poput onih koji se uzimaju kod glavobolje. Djelovanje lijekova koji se koriste u depresiji nastupa sa latencijom od dva, tri, četiri, a ponekad i šest tjedana. Stoga bolesnika treba upozoriti da izostanak brzog terapijskog učinka ne znači da je lijek nedjelotvoran već samo da ga još nije uzimao dovoljno dugo da bi iskusio njegovo povoljno djelovanje. Također mu treba objasniti da lijekovi izazivaju određene nuspojave koje baš nisu uvijek ugodne. Međutim, one ukazuju na to da je lijek prisutan u organizmu i da tamo djeluje i da će uskoro započeti i ono djelovanje zbog kojeg ga bolesnik i uzima. S obzirom da nam je poznato u većini slučajeva kojim se redoslijedom javljaju poboljšanja, to treba prenijeti bolesniku. Treba mu kazati da će se nažalost njegovo potišteno raspoloženje popraviti zadnje, ali da će zato poboljšanje apetita i sna predstavljati rane znakove njegovog nastupajućeg oporavka. Što se prije počne s liječenjem, bolji su izgledi za izlječenje.

 12.         I.  Ponovno oboljenje nakon izliječene depresije

             «Bolesnici mogu u životu imati samo jednu depresivnu epizodu koja se više nikada ne ponavlja. Ipak oko 50 do 80% bolesnika doživi više od jedne epizode». Tada govorimo o povratnom depresivnom poremećaju. One se mogu javiti već tijekom sljedećih 6 mjeseci. Faktori koji povećavaju rizik za javljanje sljedeće epizode su zloupotreba alkohola ili droge, izraziti simptomi anksioznosti, starija dob pri početku kao i prethodno javljanje više od jedne depresivne epizode. Povećani rizik ponavljane epizode predstavlja i distimija. «Prilikom dugotrajnog praćenja gotovo polovica bolesnika je bez simptoma, 30% pokazuje umjereno oštećenje prijašnjeg funkcioniranja, a 20% je značajno oštećeno.» Tijek bolesti teži je kod muškaraca nego kod žena.

 http://mentalno.plivazdravje.hr/depra/section=home

(Živjeti s depresijom, str. Ponovno oboljenje nakon izliječene depresije ), skinuto s interneta 26. 01. 2004. godine)

  12.         II. Kako spriječiti povratak bolesti?

             Nakon što nastupi remisija (povlačenje simptoma) depresije, preporuča se da bolesnici koji su tijekom akutne faze bili liječeni antidepresivima, nastave uzimati iste lijekove u istoj dozi tijekom godinu dana, a po potrebi i dulje ako tako odredi liječnik. U spomenutom vremenu preporuča se redovita psihijatrijska kontrola, a broj posjeta u ovoj fazi ovisi o vrsti odabranog liječenja i kliničkom stanju bolesnika. Najbolja prevencija ponovnog pojavljivanja depresije je uzimanje antidepresiva kao terapije održavanja, čak i neko vrijeme nakon što su se simptomi posve povukli. Terapija se smije prekidati samo u dogovoru s liječnikom! Ako se nakon prekida terapije simptomi depresije ponovo pojave, treba odmah započeti s uzimanjem antidepresiva kako bismo na vrijeme spriječili daljnju progresiju bolesti.

 12.         III.  Može li se od depresije umrijeti?

             Depresija nije smrtonosna. Najteža komplikacija depresije je samoubojstvo. «U dvije trećine bolesnika se javljaju suicidalna razmišljanja, a 15% bolesnika počini suicid». Nije moguće točno predvidjeti hoće li i kada depresivna osoba pokušati ili počiniti suicid. Početak i kraj depresivne epizode predstavljaju povećani rizik od samoubojstava. Posebno opasno razdoblje je kada bolesnik izlazi iz depresivne faze (vraćanje energije i snage što omogućava suicidalno djelovanje).

 12.         III. I. Opći faktori suicidalnog rizika su:

                      
                        • prisutstvo psihotičnih simptoma

                        • prijašnji pokušaji suicida

                        • registrirani suicidi u obitelji bolesnika

                        • prisutnost razrađenog plana suicida

                        • dob od 45 g.

                        • ovisnost o alkoholu

                        • bijes, anksioznost, agitacija, beznadnost

                        • muški spol

                        • odbijanje pomoći

                        • produljeni tijek depresivne epizode

                        • nedavni gubitak ili razdvajanje

                        • gubitak fizičkog zdravlja

                        • nezaposlenost

                        • socijalna ugroženost

                        • samci (neoženjeni, udovci, rastavljeni)

 http://mentalno.plivazdravlje.hr/depra/section=home

(Živjeti s depresijom, str. Opći faktori suicidalnog rizika), skinuto s interneta 26. 01. 2004. godine)

 13.           DOBRO JE ZNATI

 13.        I.  Najčešće zablude vezane uz depresiju

             • Depresija će brzo proći sama od sebe, pa liječenje i nije potrebno.

            • Depresija je nešto što napada samo slabe i bespomoćne.

            • Promjenom okoline, proći će i depresija (Depresija je kao kovčeg, putuje

              zajedno s njegovim vlasnikom!).

            • Depresivan čovjek najbolje zna kako mu je (djelomice točno!) pa se sam

              može i izliječiti (pogrešno!).

  13.       II. Ne smijemo zaboraviti:

             • Depresija je izlječiva bolest.

            • Što više bolesnik zna o depresiji i što više sudjeluje u programu svog liječenja,

               lakše će se osloboditi depresije.

            • Izlječenje nikada ne dolazi preko noći; potrebno je više tjedana da bi se bolesnik

               osjećao bolje.

            • Depresija nije znak slabosti, depresija je bolest.

            • Depresija je često neprepoznata i od liječnika primarne zdravstvene zaštite,

               najčešće zbog prisutnih tjelesnih simptoma koji pozornost liječnika odvlače u

               pogrešnom  smjeru.

            • Zbog neznanja, krivih stavova i uvjerenja, velik broj depresivnih osoba ne traži

               medicinsku pomoć.

            • Depresiju moramo upoznati da bismo se lakše mogli boriti protiv nje.

 

13.         III.  Što depresija nije?

             •  Depresija nije osjećaj prolaznog neraspoloženja, ona je bolest koja

               značajno narušava svakodnevni život.

            •  Depresija nije znak moralne slabosti; depresija je posljedica narušene

               ravnoteže kemijskih tvari u mozgu, pri  čemu važnu ulogu igra nasljeđe,

               stres, način života.

            •  Velika je razlika između običnog neraspoloženja i patnje uzrokovane

               depresijom. Kada smo razočarani životom, kada ostanemo bez prijatelja ili

               izgubimo voljenu osobu, prirodno je da smo tužni i zabrinuti.

               Takvi događaji  gase nam radost življenja, no ubrzo se većina ljudi vraća u

               svoje uobičajeno stanje.

 

Nemate dozvolu za unos komentara.
Morate se prijaviti na stranice ili registrirati.
Za registraciju - u gornjem meniju, klik na "Registracija".
Nakon registracije na vrhu stranice, desno, klik na "Prijava".